GLASNE MISLI

KOMPROMIS I KOMPROMITACIJA

Objavljeno 3. prosinca 2015. u kategorijama: Glasne misli, Kolumne.

Glasne misli, Kompromis i komprimitacija

Dok sam se premišljao koju temu od nekoliko njih izabrati: Dan je osoba s invaliditetom, Dan volontera, Sv. Nikola i Dani darivanja i solidarnosti, zaključio sam ipak da je najbolje krenuti s pričom koju vrijedi ispričati: Nekidan dok sam se vrtio oko ručka, jedan od mojih blizanaca sjeda za stol da će on napisati pismo Malom Isusu. Potrajalo je to njegovo mučenje sa željama i sa slovima, a na kraju sam morao pozorno slušati po prilici ovo: „Dragi mali Isuse, molim te donesi mi laptop, tablet, mobitel i tenk na daljinski. Hvala!“ – i čeka sad on moje mišljenje. A ja sam, ne bi li olakšao posao Malom Isusu, počeo po prilici ovako: „Odlično si ti to napisao, ali moraš znati da ima puno djece koja nemaju što jesti, oni su puno potrebniji od tebe, pa će Mali Isus najprije njima pomoći. Ti si puno toga nabrojao, sve je to skupo, zato izaberi nešto drugo za malo kuna, da Mali Isus ne troši puno.“  No, moj mališ se nije dao smesti i odgovara mi: „Ali, tata, Mali Isus ne mora ništa kupovati, on samo kaže i to se stvori, on ti uopće ne troši kune.“

Ova zgoda s mojim sinčićem inspirirala me za temu – kompromis i kompromitacija. Konkretno: moj sinčić realno ne može dobiti sve što je zaželio na onom popisu, još realnije je da će dobiti neku sitnicu koja uopće nije na popisu, treba izabrati dar koji će ga razveseliti, a koji neće dovesti u pitanje njegovu djetinju sliku Malog Isusa „kojemu nisu potrebne kune“, dakle, valja nam učiniti – kompromis (lat. compromissum – nagodba, sporazum, suglasnost među različitim mišljenjima postignuta uzajamnim ustupcima). U ovom slučaju veliki je izazov pred nama, kako će taj kompromis izgledati. No, odgovor mog sinčića mene je kompromitirao. Zatekao me, nisam znao što odgovoriti, doveo me u pitanje i zašutio sam. Kompromitacija – riječ koja također dolazi iz latinskog glagola compromitto, 3. – izlagati neprilici, narušiti ugled, povjerenje, dovesti u pitanje… Moja šutnja me je kompromitirala pred mojim sinčićem, narušila je i dovela u pitanje njegovu idealiziranu sliku oca koji zna odgovore na sva pitanja. – No, vratimo se mi kompromisu. Kompromis je nepopularna tema, sama po sebi zvuči loše, kompromitantno. Svi mi volimo principijelnost, „biti čovjek od principa“ zvuči veliko i gordo. Na svim životnim poljima težimo za principima i principijelnošću, cijenimo principijelne ljude, dok kompromis nije na cijeni, uz njega se veže slabost, neodlučnost, mlakost, ništa gordo u kompromisu nema. Kompromis ne spašava, samo principi spašavaju.

Iako je na cijeni principijelnost naš je život sazdan od kompromisa. Od kompromisa je sazdan život obiteljske zajednice. Gdje u obitelji nestanu kompromisi, nastanu nametanja jednih drugima ili rasulo obitelji. Život raznih skupina i društvenih slojeva sazdan je također od kompromisa. Uvijek je bilo i bit će onih kojima se žuri i onih koji su sporiji, onih koji su, kako se to kaže, strogih sudova i onih koji su popustljivih pogleda. Za suživot u zajednici je potreban kompromis. Raznolikost obogaćuje, a nije prepreka suživotu. Dobro je da među nama bude ljudi hitrijeg ali i sporijeg hoda, ponešto drugačijih pogleda. Jedino je neophodno: da budu čestiti i sposobni za dogovor. Valja nam činiti kompromise: nekada ću učiniti kompromis da izvučem barem minimum dobra, a nekada će mi kompromis pomoći da od dva zla izaberem ono manje. U kompromisu oni gordi i principijelni moraju malo popustiti, svaka strana će se nečega odreći. Nije idealno za sve, ali je rješenje koje pomaže živjeti.

Znamo da kompromis nije popularan – i bez obzira na sve – na njega gledamo kao na nužno zlo, ali zato volimo kompromitirati, tj. stvarati o nekome loše mišljenje kod trećih osoba ili društva; kvariti nečiju reputaciju, dobar glas, ugrožavati čast. Svega ovoga imamo „na bacanje“, kamo god se okrenemo, koji god medij otvorimo, kakvi god su izbori u pitanju, od biranja predstavnika stanara do predsjednika države – na djelu je kompromitacija. Naći nešto o protivniku, kompromitirati ga pred javnošću, kompromitaciju ponavljati s ciljem konačne eliminacije „ma svi su vam oni isti“. – Na početku sam spomenuo kako je ovaj tjedan bogat događanjima: Dan osoba s invaliditetom i u skladu s ovom temom kompromisa i kompromitiranja svjedočim od samog početka i kao ravnatelj centra za socijalnu skrb, a svatko dobronamjeran može samo pogledati koliko je Udruga osoba s invaliditetom „Prijatelj“ dobra učinila za naše sugrađane s invaliditetom. Dovoljno je usporediti kako je bilo 10 godina prije, a sada: prilagođeni nogostupi, radionice, suvenirnice, električna kolica, ortopedski kreveti, osobni asistenti, asistenti u nastavi, feedback, senzorna soba, projekti, organizirani prijevoz, zadruge, zaposlenici, socijalna zadruga „Prijateljica“, Zaklada „Neretvansko srce“… Ne može se sve ni nabrojati! – E sada: naravno da je bilo i kriza, posustajanja, preispitivanja, krivih procjena i poteza, kriva riječ, krivi ton… Bilo je kompromitacija. Kako sve vrednovati? – Ako polazimo samo od neke greške, od pojedinca koji je pogriješio i po uhodanoj matrici „nitko ne valja“, tamo samo zarađuju i „peru novac“, i to širiš gdje stigneš – gotovo, Udruga Prijatelj je kompromitirana i s njom kompromisa nema.

Dana 5. prosinca je i Dan volontera pa ja opet svjedočim kako grad Metković ima puno ljudi koji puno pomažu počevši od naših vrtićana, učenika, mladih, sportaša, privrednika, do običnih, malih ljudi i naših djedova i baka – tu su udruge, Karitas, Crveni križ, župni uredi, ustanove i stranke, puno pojedinaca koji pomažu u tajnosti, ali je zanimljivo kako se i te volontere znade dovesti u pitanje, obrukati i ozloglasiti… kompromitirati (naći im nešto) tipa „misliš ti da bi to on/ona ili oni radili da nemaju nekakve koristi“… Tako da ljudi koji žele pomoći budu često razočarani i povrijeđeni pa kažu „pa što je meni ovo trebalo“. – Tko je to danas čist, a da ga se ne može zaprljati? – „Samo je nebo čisto jer se rukama dohvatiti ne da“… Tko to nije kompromitiran: država, vlast, sabor, grad, općina, crkva, pojedinci… pa i javna glasila kojima je posao da informiraju javnost, ali kako vijest prenijeti? – Možeš iznijeti mišljenje jedne i druge strane, a da nisi rekao istinu. Nekad je istina sakrita, nekada stvar dogovora, nekad je teško naći granicu kako prenijeti vijest, a nikoga povrijediti. Nekad moraš dobro razmisliti, a nekad je dobro, ako se može, neki događaj pogledati s vremenske distance kad je istinu lakše prepoznati.

Kad već razmišljamo o kompromitaciji, nekako mi je najlakše krenuti iz iskustva, tu sam siguran, kao što sam siguran da bi svatko za sebe mogao donijeti i donositi puno primjera kompromitacije. Centar za socijalnu skrb ima puno funkcija i obveza – preko 160. Ljudi često miješaju Centar za socijalnu skrb, s Mirovinskim, sa Zavodom za zdravstveno osiguranje, sa Zavodom za zapošljavanje, a oni koji su upućeni na centar, muka ih natjera ili samo jedna od onih 160 funkcija. Nama je posao da smo npr. kod razvoda braka barem jednoj strani krivi, kompromitirani smo; često smo svima krivi… Tako da se znaju pisati predstavke Ministarstvu koje od nas traži očitovanje. Što se sve protiv nas napiše, znade nas naljutiti, povrijediti, razočarati, ali takav je to posao… Dobro je nekada čuti i priznanje za svoj rad, kao nedavno gore negdje u Otrićima kad smo bili na intervenciji i kad je jedna službena osoba vidjela što sve i kako ljudima nastojimo pomoći, priznala je: „Ja sam mislila da vi ništa ne radite, a sad vidim da vam posao nije lagan.“

Moram ići nekako prema kraju ovih misli pa ću postaviti još samo jedno pitanje: Kad radimo kompromis, a kad se kompromitiramo? Svaki put kada u nekoj životnoj situaciji nisu zadovoljeni naši minimalni zahtjevi, tada se zapravo kompromitiramo i tada se ne može reći da samo radimo kompromis. To se najzornije pokazuje u bračnim i partnerskim odnosima: kompromitiranje samoga sebe najčešće nastaje kad se nalazite u nekom nezadovoljavajućoj vezi, odnosu gdje prihvaćate partnera koji vas ne cijeni, ne poštuje. Često da biste sačuvali tu vezu i navezanost na tu osobu, da biste sačuvali brak, pa sve to radite zbog djece ili zbog nekih drugih razloga – mislite da činite kompromis – a u stvarnosti kompromitirate i niječete sebe i postajete tiho nesretni… Često je teško odlučiti gdje završava kompromis, a gdje započinje kompromitiranje.

Zato ja, da se ne bih dalje kompromitirao, biram kompromis i završavam ove „Glasnih misli“.

Vatroslav Vugdelija
Radio Delta

Komentari