Gledajući sinoćnje izdanje emisije HRT-a Otvoreno saznajemo kako predsjednici uprava 150 banaka u Hrvatskoj imaju godišnju plaću od 170 milijuna kuna. Stavimo li taj odnos u korelaciju s plaćom jednog kirurga, koji godišnju plaću ima oko 120 tisuća kuna, dali smo mnogima odgovore na većinu pitanja. Onaj tko čuva novac i brine se za kapital banke, više je od deset puta plaćen od onoga tko čuva život. Znači život je bar deset puta jeftiniji od novca. Prestrašno.

Hrvatska je sebi dopustila da porezni obveznici saniraju hrvatske banke, onda su iste za sitne novce prodali strancima. Stranci ili današnji vlasnici banaka u Hrvatskoj, u svojim matičnim zemljama novac plasiraju s kamatom više od duplo manjim od ovih u Hrvatskoj. Na kraju ubojstvo s predumišljajem, nude se krediti u švicarskim francima, kao proizvod s greškom, nešto kao da prodajete pokvarene automobile skuplje nego one ispravne i još kad ih na kredit vraćate, za pet godina ste duplo dužniji nego u trenutku kad ste ih kupili. HNB kaže da se tu ništa ne može, Vlada nudi male protupožarne mjere.

Danas je Udruga Franak krenula sa prosvjedima, kažu neće stati. Pridružili su se i nezaposleni, blokirani i branitelji. STOP DUŽNIČKOM ROPSTVU – kaže naša sugrađanka, majka petero djece, Ljubica Kežić, članica metkovske Udruge Franak danas na Trgu sv. Marka u Zagrebu.

Nije nam jasno od koje su valute napravljena srca predsjednika banaka, koliko god nekima patetično zvučalo. Kome je to patetika, neka stanu uz rame ovih drugih, ali se stvari polako miču. Kad život čovjeka bude ispred kapitala i novca, puno toga bi na ovoj „loptici“ u velikom svemiru bilo drugačije. Neki strani analitičari na žalost su prognozirali vrlo buran svibanj u Hrvatskoj. Nadajmo se da do nikakvih nemira neće doći, da će razum pobijediti, da će se vratiti dostojanstvo i da će se pronaći ključ dužničkih lokota.